Evo jabuka

Koliko smo vrsta jabuka gajili, koliko smo sa ovom biljkom nekada bili bliski, kao sa sestricom, svedoče i mnooooogi nazivi raznih vrsta jabuka koje su na ovoj teritoriji gajene. U pesmi Vojislava Ilića Mlađeg ,Evo jabuka!' spominje se preko 80 vrsta (!) a bilo ih je još!

Evo jabuka!

Dobro došla, draga deco!

Neka vam je srećna škola!

Donosim vam puno sreće

i jabuka puna kola:

Narandžaste i rumene,

bele, žute i crvene!

Nemam noža, ni tanjira!

Svak po jednu neka bira!

Svaka od njih — razne boje

ima lepo ime svoje:

Gospođinke i budimke,

i podrinjke i dobrinjke.

I malinke i maslinke,

arnautke i prokupke,

carke, šarke i arapke,

bećanlije, ciganlije,

šećerlije, šerbetlije,

senabije, đulabije,

ovajlije, popadije,

pamuklije, zvorniklije,

poskurije i zlatije,

pepeljuše, rebeljuše,

kolatuše i mekuše,

kiseljajke, koturajke,

i perajke i đulajke,

džemurlike, šarenike,

rumenike, belunike,

i srčike i bedrike,

barizovke i banovke,

grgusovke i mitrovke,

šumatovke i tetovke,

okruglice, mađarice,

i sitnice i ružice,

i limunke i sladunke!

Jastrepčanke, kadumanke,

timočanke i trnjanke,

pegavulje i šarulje,

i zimkulje i dugulje,

kolubarke i kopljarke,

zaječarke i zvečarke

i lešnarke i maslarke

i erdeljke i žuteljke!

Kolačare i kožare

i grožđare i projare,

nikolaje i sretnaje!

Ilinjače, medenjače,

ivanjače i zemnjače,

petrovače, vidovače,

simkovače i tikvače,

kolajnače, prosenjače,

tanjirače, gradinjače,

ovrljače, kotrljače,

i slatkače i rebrače,

mirisavke i resavke!

Sve su divne, sve su sveže

ko ubrane jutros s grana!

Ja sam vam ih, deco, sabro

sa svih naših srpskih strana.

Najvrednijem đaku biće

ona kao krv rumena!

A najveću daću onom

ko zapamti sva imena!

Koliko vrsta jabuka danas viđamo na našim pijacama?

Raznolikost je izuzetno važna i zato su autohtone sorte jedan od oslonaca svake održive poljoprivrede. Raznolikost donosi veću prilagodljivost i veću spremnost da se prežive teške, nerodne, sušne godine.